Pismo Heineru Mülleru / A Letter to Heiner Müller.
Selma Banich, Goran Bogdan, Bojan Đorđev, Goran Ferčec, Siniša Ilić, Nina Levkov, Danijel Ljuboja, Frano Mašković
premijera: 09.10.u 20h
reprize u oktobru: 11, 12, 27 i 28.10.
Zagrebačko kazalište mladih / at Zagreb Youth Theatre (ZKM)
više na / more at>>>>>>>>>>>>>>>>>>>> PismoHeineruM tumblr
– čitanje Pisma Heineru M. Gorana Ferčeca –
Bojan ĐORĐEV
Naslovom Slaba istorija super heroja nudim ključ za moguće čitanje komada Pismo Heineru M. Slaba istorija je ona istorija koja je fragmentirana i bez kontinuiteta, nezvanična i zaboravljena, to nije istorija pobednika, već onih koji su od pobednika potisnuti na marginu. Krećući od Heraklovog sina (Heraklov sin bio je prvobitni, radni naziv komada) – ne kao konkretnog, mitskog lika, već kao fluidne fetišizirane fikcije proizvedene mitom o heroju i njegovom posejanom semenu (fusnota 3), Ferčec u komadu konstruiše tip specifičnog antiheroja koji, međutim, kao i svaki ‘pravi’ heroj ima da obavi zadatak. (more…)
Razgovor između Gorana Ferčeca, Siniše Ilića i Ivane Marjanović
Zajednički rad Siniše Ilića i Gorana Ferčeca sa radnim naslovom “Pismo Heineru M/verzija 2”, započet je na AiR programu Kultrur Kontakta u Beču kao istraživanje širokog polja mogućih odnosa teksta i slike. Izvedbeni tekst pisca Gorana Ferčeca “Pismo Heineru M”, uzet je kao predložak za Ilićevo čitanje upisano u seriju crteža/story boards. Rad je još u fazi razvoja i kao takav je bio izložen u Art Point galeriji u Beču. Tim povodom održan je razgovor sa umetnicima koji je koncipirala i moderirala Ivana Marijanović.
IM: Kada razmišljam o vašoj saradnji čini mi se važnim pitanje transcedencije ili prevazilaženja klasifikacija, veštački postavljenih podela na vizuelne umetnosti, izvođačke, teatar, aktivizam, teoriju itd… Transcedenciju vidim kao integralni deo vašeg rada. Obično su takve granice strogo čuvane, oblasti se ne smeju mešati. Umetnost je umetnost, teorija teorija, aktivizam aktivizam. Šta više, umetnost prvog kapitalističkog sveta, je umetnost itd. Određene prakse se ne smatraju za (dovoljno) umetničke. Različiti mehanizmi kriterijuma su postavljeni u istoriji umetnosti i savremenoj umetnosti kako bi produkovali prazne kategorizacije i podele koje bi onemogućile različite prakse borbe i otpora, koje postoje u ovim oblastima. Kako se vi, u vašem radu odnosite prema ovim problemima?
SI: Slažem se da je umetnički prostor, kao i svi drugi prostori, strogo definisan radi lakše kontrole. Nisam nikada ušao u ideologiju u kojoj je neophodno držati se neke “matične (samo jedne) discipline”. Nisam razumeo zašto bih osećao strahopoštovanje prema mediju u kojem radim? Ne mislim da mogu sve, ali jasni koncepti opstaju u različitim medijima.
GF: Čini mi se da se pitanja odnosa prema mediju i širenje granica istog, nameću kao temeljna pitanja suvremene umjetničke prakse, bez obzira u kojem mediju netko misli i radi. Konkretno u mom radu doslovan prelazak granica između medija može se čitati i kao metaforički (ali zato ne i manje demokratski) prelazak iz jednog mogućeg mišljenja u drugo, iz jednog političkog imperativa u drugi, iz jednog poretka u drugi, itd. Dozvolio sam sebi samom donijeti odluku da drama može biti ispisana u formi klasičnog dramskog pisma, ali i da ne mora. dalje>>>>
tekst text VOX BOX by Jelena Novak
for English version click here
Autori: Siniša Ilić i Bojan Đorđev
Tekst: Goran Ferčec
tekst text VOX BOX by Jelena Novak
za verziju na srpskom kliknite ovde
Authors: Siniša Ilić & Bojan Djordjev
Text: Goran Ferčec
Jelena Novak
The notion of “black box” is highly loaded with different meanings since it is closely tied to at least three different contexts: 1) airplane industry, where it stands for an especially designed device – flight data recorder – that keeps instructions sent to any electronic system in the airplane and also records voices in the cockpit 2) information technologies, where it stands for for “device, system or object which can be viewed solely in terms of its input, output and transfer characteristics without any knowledge of its internal workings, that is, its implementation is ‘opaque’ (black)”[1], and 3) theatre, where it designates the black cube space used for performance, often of experimental theatre. Bojan Đorđev and Siniša Ilić’s Black Box obviously refers to the theatrical use of the notion, although it might have tackled other uses, too. (more…)
adaptacija / adaptation: Bojan Djordjev, Nikola Skočajić
režija / directed by : Bojan Djordjev
igraju / cast: Goran Jevtić, Sena Djorović, Nikola Vujović, Nataša Marković
scena / stage: Siniša Ilić; kostim / costume: Maja Mirković, Biljana Tegeltija Bojanić
dramaturg asistent / dramaturge assistent: Nikola Skočajić
premijera / premiere: 07.04. 2011.
Jugoslovensko dramsko pozorište, scena “Bojan Stupica” /
Yugoslav Drama Theatre, “Bojan Stupica” stage
Ivana Sajko
Žena-Bomba / Woman-Bomb
režija/directed by: Bojan Djordjev
dramaturgija: Ana Vujanović, scena/stage: Siniša Ilić, kostim/costume: Maja Mirković
igraju/cast: Milena Đorđević, Evgenija Kovačević, Dejana Miladinović, Snežana Milojević, Milena Moravčević, Marija Opsenica, Danica Ristovski, Sonja Živanović
premijera/premiere: 29.01.2008.
Beogradsko dramsko pozorište, Nova scena / Belgrade Drama Theatre, New Stage
Clone this site at WordPress.com Theme: Nishita by Brajeshwar.