Važno mi je da koristim scenu i poquee(kva)rim sliku svijeta

razgovor – Bojan Đorđev i Srđan Sandić

Q.hr Guibertovi Psi koje uprizorujete za Queer festival kao i ostatak autorova djela- otvoreno provociraju i promoviraju seksualnost koja je tada, prije trideset godina kao i danas pod upitnikom institucija poput države, poput Crkve. Do kada mislite da će seks i seksualnost biti tabu? Što im osigurava tu poziciju?

B.Đ. Seks i seksualnost postaju tabu onog trenutka kada o njima počinje ozbiljno govoriti u javnosti. Kada izađu iz sfere privatnosti ili spektakla. Naš kulturni kontekst (ovdje mislim i na Srbiju i na Hrvatsku) vapi za emancipacijom erotike i seksualnosti od neke provincijske skarednosti, podsmijeha, skandala. Pogotovo iz današnje perspektive, poslije kraha ideja modernizma i opće klerikalizacije društva. Psi nastaju na krilu osvojenih seksualnih sloboda nakon 1968., a neposredno prije epidemije HIV-a, kao neka vrsta pornografskog fantazmagoričnog krika slavljenja te privremeno osvojene slobode. Tradicionalno, erotika i pornografija u francuskoj književnosti, umjetnosti, i (građanskom) društvu zauzimaju važno mjesto. 1980.-ih postoji tržište za Guibertovu književnost koja je objavljivana kod mainstream izdavača. Ipak, Psi se pokazuju provokativni, nesvarivi za Guibertove prijatelje Foucaulta i Chéreaua, ili majstoricu erotskog pisma Duras.

kompletan tekst>>>>

Advertisements