Izgubljeni u civilizaciji

Bojan Munjin

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kao Kafkin nesretni Josef K, junak ove predstave tumara od jedne do druge kontrolne točke današnje stvarnosti, izgubljen u hodnicima administrativnih zabrana i neprestano nadziran nevidljivim očima čuvara globalnoga sistema življenja. U zraku neprestano lebdi opasnost od terorističkog napada ili postavljanja bombe u takav savršeni sustav, ali i mogućnost da sustav odgovori još morbidnijom kontrolom.

Trojica glumaca – Goran Bogdan, Danijel Ljuboja i Frano Mašković – predstavljaju “modernog muškarca”, kultiviranog i pristojnog, koji je uronjen u bezlični svijet neograničenih tehnoloških mogućnosti i sve zamršenijih pravila. Nelagoda, strah i panika postaju osnovne odrednice psihološke atmosfere koja struji čitavom izvedbom. Autorski tandem Ferčec-Đorđev predstavu je koncipirao tako da neprestano iskače iz zgloba, ne puštajući publiku da mirno sjedi i gleda: scene se često ponavljaju i ne teku logičnim redom, glumci su u neprestanom dijalogu, čas govore sebi, čas nekome od gledatelja, tjerajući ih tako da se vide kao aktivni sudionici te civilizacijske izgubljenosti.

Scenografija čekaonice, u kojoj publika sjedi uz zidove dvorane kao da se tu slučajno zatekla, s golemom sivom kockom i koja kao kost u grlu stoji usred vizualnog doživljaja, daje predstavi ton dijabolične nesigurnosti u savršenom svijetu. Gerilsko rastavljanje radnje na sitne dijelove i nedopuštanje priči da se razvije, što ostavlja publiku u nelagodnom mučenju s tim krhotinama, osnovni je intelektualni moto i estetski naboj ove predstave.

“Pismo Heineru Mülleru” vrijedan je pokušaj drugačijeg teatra na tragu apsurda i osjećaja nemoći pred civilizacijom u kojoj živimo. Ova predstava nema puno obožavatelja, ona nije lako prohodna i jednostavna za razumijevanje, ali postavlja krucijalna pitanja o našoj egzistenciji, s kojima se još ne želimo do kraja suočiti.

Novosti, samostalni srpski tjednik Datum objave: 12.11.2011.

ceo tekst >>>>>

Advertisements